Kuća obitelji Kavanjin, splitskih plemića koji su se postepeno preselili u Sutivan građena je u vremenu od 1690. do 1705. godine. Danas kompleks nije u izvornom obliku jer je pretrpio kasnije nadogradnje kad je priveden turističkoj svrsi 70-tih godina 20. st. Originalni sklop sastoji se od glavne zgrade sa pročeljem prema rivi i unutrašnjim prolazom prema velikom vrtu-parku na istočnoj strani kompleksa. Pretpostavlja se da se ispod vrta nalaze ostaci rimske “ville rustice”, antičkog ruralnog gospodarstva. Gospodarski dio Kavanjinovog ljetnikovca nalazi se južno preko uske ceste i danas se kao i popločani dvor ljetnikovca prema moru koristi kao pozornica ljetnih programa stivanskog kulturnog ljeta. Jedan od današnjih simbola Sutivana, latinski natpis OSTIVM NON HOSTIVM (vrata otvorena samo prijateljima) uklesan je u južnom dovratku ljetnikovca. Jerolim Kavanjin jedan je od najvećih hrvatskih baroknih pjesnika koji je u svom ljetnikovcu u Sutivanu napisao najopsežniji spjev hrvatske književnosti sa 32724 stiha “Bogatstvo i uboštvo”. To je religiozno-filozofski ep pisan ijekavsko-ikavskom štokavštinom koji pokušava spoznati život i ljudski bitak u dvojnoj naravi ljudskoj i božanskoj. Nekada bogat interijer ljetnikovca sa zbirkom oružja danas je pohranjen u Muzeju grada Splita.
