Visit Sutivan

History of Sutivan

Kratka povijest Sutivana

Može se reći da je povijest Sutivana identična s otokom Bračem, a povijest Brača je istovjetna s poviješću Dalmacije. Sve ono što se u prošlim stoljećima događalo Dalmaciji, imalo je svoj jednak odraz na Braču i u njegovom najzapadnijem mjestu Sutivanu.

Po toj logici Sutivan je jednako kao i Brač, te cijela Dalmacija u povijesno doba prvo bio naseljen Keltima u III. tisućljeću prije nove ere, a još više Ilirima od II. tisućljeća.

Iliri, konkretnije plemen Ardijejaca razvilo je vrlo živu trgovinu po Mediteranu s Feničanima, Kartažanima, Rimskom Republikom i grčkim državicama. I tako je sve do IV. stoljeća prije nove ere kad Grci koloniziraju cijelu dalmatinsku obalu i otoke ali je Brač tada zaobiđen a ostao je ilirski naziv za otok Brentista, što u slobodnom prijevodu znači Otok jelena. To je potvrđeno i materijalnim dokazom jer je u spilji Kopačini pronađen dio jelenovog roga. Prodor Rima počinjeod 229. godine prije nove ere.Budući su Ardijejci osim trgovine bili i vješti gusari, Rimljani nastoje pokoriti Teutine gusare te im to uspijeva 135. godine prije nove ere. Povremene pobune i ratovi Ilira i Rimljana traju sve do kraja stare ere kad prvi rimski car August 9. godine nove ere organizira provinciju Dalmaciju. Otad počinje prvo iskopavanje mramora na Braču, a grade se i rimske ladanjske kuće poznate kao villae rusicae. Manje je poznata ova činjenica: dok je rimski car Dioklecijan gradio palaču u Splitu, jedan od njegovih dostojanstvenika gradio je svoju vilu u Sutivanu ispod današnjih Kavanjinovih dvora. Slijedom tih povijesnih tragova, može se govoriti o 1700. godišnjici života u Sutivanu. Pod Rimom Sutivan ostaje do 476. godine nove ere kad dolazi do propasti Zapadnoga rimskog carstva. Budući je Brač bio najbliži veći otok centru provincije Dalmacije – Saloni, to je i njegova ulazna luka Sutivan bio odskočna daska za cijeli otok. Od 476. cijeli otok pa i Sutivan ulaze nakratko u sastav Odoakarove germanske države, jer već 488. Teodorik I. Veliki, gotski kralj, osvaja cijelu Dalmaciju. U to vrijeme se razvijala Istočno-rimska carevina, kasnije poznatija kao Bizant. Njen car Justinijan I., želeći proširiti svoj utjecaj na zapad osvaja 555. obje obale Jadranskoga mora, dakle i sve dalmatinske otoke.

Dolazak Hrvata na Jadran ne znači ujedno da su odmah naseljeni svi otoci. Povijesna zbivanja su se događala uglavnom u jezgri najranije hrvatske države, istočno od Salone (Gospin otok) pa sve do izvora Jadra. Naseljavanje Hrvata na Brač i njegova mjesta vršeno je sa kopna iz dva smjera; od Makarske, i od Drvenika na Hvar, pa zatim na Brač. Nažalost, najmanje je povijesnih podataka o Sutivanu iz doba hrvatskih narodnih vladara, a problem je u tome jer nema ni pisanih izvora, ni materijalnih ostataka. Zna se ono što je poznato i za cijeli jadranski bazen; svoj utjecaj su nastojali ostvariti uglavnom oružjem: Franci, Bizantinci, Arapi i Normani. Svi su oni željeli imati Brač koji je najčešće bio u rukama gusara Neretljana. Tek kada se Republika Sv. Marka, tj. Venecija učvrstila na istočnoj obali Jadrana povijesni izvori počinju govoriti o Supetru.

No prije toga Sutivan je kao i cijela Dalmacija bio pod snažnim utjecajem Ugarske u periodu od 1102. – 1278. godine.

Na Sutivan se odnosi isprava iz 1205. u kojoj se spominju lokaliteti, koji i danas postoje „super sanctum Johannem“. Dakle i prije Valierove vizitacije stajala je crkva Sv. Ivana, koja je dala ime mjestu 1579. Nju spominju i obiteljski dokumenti obitelji Ivanović-Žuvić od 1500. godine.

Sutivan i Brač su od 1278. – 1358. pod Mlecima. Zbog vrlo živih dinastijskih borbi Brač dolazi 1358. godine pod vlast Anžuvinaca (talijanska grana) te još s Hvarom i Korčulom čini jednu administrativnu cjelinu u Dalmaciji. Međutim to je samo nominalna vrijednost jer otocima upravlja veliki vojvoda Bosne Hrvoje Vukčić Hrvatinić od 1388. – 1413. U dinastijskim previranjima i nemoći Anžuvinaca Venecija uspijeva nagovoriti titularnog kralja Ladislava Napuljskoj da joj proda Dalmaciju za 100.000 dukata. Ugovor je potpisan 1409. ali se praktična vlast Mlećana osjetila tek nekoliko godina poslije tj. od 1420. Od te godine pa sve do 1797. kada je francuski car Napoleon ukinuo Mletačku republiku cijela je Dalmacija, a s njima Brač i Sutivan u sastavu Venecije.

U tadašnji Sutivan nakon 1423. Pridošli su najprije doseljenici iz Donjeg Humca jer je on pripadao njihovom konfinu, utvrđenom već 1305. godine u Bračkom razvodu. Po izvještajima mletačkih sindika do 1444. zbog omiških gusara nije postojalo ni jedno ribarsko naselje na otoku Braču, a tek te godine se uz Sutivan navode imena Bola, Supetra, Splitske, Postira, Pučišća i Povalja. Mada se već 1205. spominje „super sanctum Johannem“, prvi koji su udarili temelje novom naselju su Ivanovići iz Podgore 1477. Za njima je došao Jakov Natalis (Nadali-Božičević) koji je 1505. U uvali kraj mora u dnu luke na nekadašnjem morskom žalu sagradi kuću-kulu koja postoji i danas, a vlasništvo je obitelji Ilić. Pri razgraničenju između Sutivana i Donjega Humca, prema dokumentima o odcjepljenju od 1579. godine i dalje, Sutivanjani smatraju, da granice njihove župe idu od uvale: Mutnik na istoku preko bezvodnog potoka prema Močilima i kuće Cvitić do uvale Bobovišća na zapadu. 1519. u jednoj ispravi, u kojoj, je riječ o mlinarskoj crkvici, spominje se kao svjedok Katarinić iz Sutivana (de Stivano), a 1543. u ispravi obitelji Ivanović-Žuvić govori se o lokalitetu Bistrica „in districtu Stivani“. Od svoje matične župske crkve u Donjem Humcu,odvojio se Sutivan 31. III. 1579. Prema predaji, prve su kuće „težačice“ sagradili u Sutivanu seljaci iz Donjega Humca, i to podalje, od mora. Postoji i priča o dolasku Poljičana, koji su se iskrcali u uvalu Vela Bunta u blizini predjela Mostir.

Redovni izvještaji apostolskih vizitora daju vrlo živopisnu paletu događanja u mjestu. Bilo je svega; od renesansnih razuzdanih boccaccovskih avantura (smirivanje žena koje žele linčovati nevjernog muža), preko samopriznanja velečasnog Andrijaševića da se potpisuje za Crkvu heretičkim pismom bosančicom, najezde skakavaca kao u biblijsko doba, do hororičnih gotskih uspokojavanja vampira (zabijanje kolca u mrtvaca kako ne bi postao vampir). I danas su vrlo živenarodne priče o vampiru koji luta u noćima punog mjeseca po brežuljcima iznad Sutivana.

Poslije odvajanja Sutivana od Donjeg Humca izgrađena je Crkva Majke Božje od Uznesenja 1585. Mada je mjesto u XVI. stoljeću stradalo od kuge, ono se razvijalo i dijelovi naselja su dobivala imena svojih vlasnika: Novelovi dvori, Stipanovi dvori, Žuvetića Dvori, Jankov dvor, Slavića dvori itd. Budući je kuga opet pohodila mjesto, na novom groblju su mještani podigli 1623. da ih čuva od kuge Crkvu Sv. Roka. Ali ni to nije pomoglo jer je kuga po treći put pokosila žitelje mjesta 1644. Mjesto je nekoliko godina ranije, 1637. dobilo stalnog mjesnog suca ali „pravda“ je dolazila iz Venecije.

Oko 1700. godine sagradio je u Sutivanu raskošni ljetnikovac, skoro pa dvorac, pjesnik Jerolim Kavanjin iz Splita, koji nadograđen i danas postoji. Radi zaštite od gusarskih prepada u mletačko-turskim ratovima u istočnom dijelu luke sagradio je Kaštil / Kaštel na morskom žalu Janko Marijanović-Dražoević nazvan konte Janko, podrijetlom iz Poljica. Od tada se Sutivan naziva castrum (lat. utvrda) jer ima obilježje utvrđenog naselja.

Pučanstvo je Brača a i Sutivana jedva dočekalo pad Republike Sv. Marka 1797. koju su Francuzi poslije 1100 godina postojanja jednostavno ukinuli. U Stivanu je kao i na cijelom Braču izbila pobuna protiv aristokracije, međutim KuK, koju je predvodio general Reimund grof Thurn ubrzo je zaveo vojnu disciplinu na cijelom otoku. Ali prvo austrijsko vladanje Dalmacijom nije dugo trajalo. Napoleon je 1805. kod Austerlizta teško porazio Habsburšku monarhiju i mirom u Požunu (Bratislavi) Austrija se morala odreći stečevina campoformijskim mirom iz 1797. te je Brač zajedno s cijelom Dalmacijom i Istrom došao pod vladavinu Francuske s novim nazivom – Provincija Ilirik. Neprocjenjiva je zasluga francuskoga generala Augusta Marmonta u modernizaciji i demokratizaciji bračke uprave. Slobodarske i racionalističke ideje francuske buržoaske revolucije probudili su svijest običnih pučana o nekom mogućem novom, naprednijem i smislenijem svijetu. A proglasom generala Tomašića od 7. VII. 1814. Javljeno je da je Bečki kongres odlučio Istru, Dalmaciju, Dubrovnik i Boku pripojiti Austriji.

Narod Dalmacije je očekivao da će njihova pokrajina biti pripojena Hrvatskoj, međutim Beč je proglasio Kraljevinu Dalmaciju i izravno je podvrgnuo austrijskoj kruni. I pored svega može se reći da je Sutivan osim par ratnih čarki s Francuzima, Rusima i Englezima ostajao po strani od velikih svjetskih zbivanja. Poslije toga u Hrvatskoj se postepeno počela buditi nacionalna svijest i to je poslije nekoliko desetljeća (1860.) dospjelo i do Brača, tj. Sutivana. Iako je Sutivan već 1837. imao osnovnu školu za dječake,  i od 1882. za djevojčice, hrvatski je jezik kao nastavni uveden tek 1868. godine. Zdravstvo je bilo nešto bolje:liječnička služba je postojala od 1806., a od 1822. u Sutivanu je ordinirao liječnik Andrija Definis, a Jakov Dešković je  držao apoteku. I pored toga osim kuge mjesto je bilo pogođeno drugim bolestima; 1856. pojavila se epidemija miljare, tj. prsate groznice (22 mrtvih), 1877. velike boginje (14 mrtvih) i kasnije španjolska groznica(nema podataka).

Budući su u Dalmaciji postojale dvije opcije; autonomaši – oni koji su željeli da Dalmacija ostane „samostalna“ u Austro-Ugarskoj monarhiji, i narodnjaci – oni koji su željeli integraciju s Hrvatskom. Za autonomiju su se izjasnili: Supetar, Bol, Milna, Postira i Nerežišće. Za aneksiju su bili Sutivan koju su predvodili obitelji Definis i Lukšić, te općine Pučišća, Gornji Humac, Povlja, Sumartin, Novo Selo i Selca. Nekoliko godina poslije, 1867. u vrijeme saborskih izbora za hrvatski jezik su se izjasnile općine Sutivan, Supetar, Pučišća i Milna, dok su ostale željele da im i dalje ostane talijanski. Ovi podaci govore da je Sutivan bio naprednih ideja i da je imao dovoljno avangardne duhove već u to doba. U Sutivanu su narodnjaci toliko ojačali da je 1874. otvorena „Narodna kavana“ (vlasnik Pjerotić) koja je kasnije 1882.  prerasla u „Stivansko društvo“ u kojem je bila čitaonica. Iste godine kad je otvorena kavana došlo je do velike katastrofalne poplave pri kojoj je bujica vode dosegla visinu od 1,70 metara.

Sutivan je kao i cijeli Brač poznat po proizvodnji vina i maslinovog ulja. Tako je zabilježen podatak da je u 1893. godini Sutivan proizvodio oko 9.300 hektolitara vina i 3.500 hektolitara maslinovog ulja što je 1/4 ukupne bračke proizvodnje ulja.Osim težaka Sutivan je imao 1911. godine 14 ribarskih brodova i 69 ribara.

Nažalost zbog posljedice klauzule koju je bečki parlament dao Italiji, a kojom se prodaja talijanskoga vina oslobađa carine na tržištu te je uz bolesti filoksere, peronospore i žiloždere, te nerodice i niskih cijena – došlo je do velikog odljeva pučanstva. Najveći broj iseljenika na Braču imao je Sutivan iz kojeg je počelo iseljavanje već 1833. a zadnji zabilježeni iseljenik otišao je iz mjesta 1966.  U tih 133 godine iselilo se ukopno 852 stanovnika  Sutivana, a najviše ih je bilo iz obitelji Lukšića 107, Ivanovića 101, Jutronića 90, i Ljubetića 84. Najčešće se odlazilo u Južnu (najviše u Čile), ali i Sjevernu Ameriku, te u Australiju, Novi Zeland, a katkad i u Južnu Afriku. Detaljnije vidi pod STANOVNIŠTVO.

Prvi svjetski rat je prošao relativno mirno u mjestu i otpor austrougarskom okupatoru se uglavnom svodio na agitiranje protiv njih. Npr. češko-dalmatinska organizacija Maffia je političkim napisima u novinama nastojala diskreditirati austrijske vlasti i uvjeriti naroda da mu je bolje ući u zajednicu južnoslavenskih naroda.

Drugi svjetski rat odnio je preko pedeset žrtava najviše od nacističkog okupatora. Zbog ugroženosti stanovništva izvršena je evakuacija pučanstva preko otoka Hvara do Visa i dalje preko Italije do Egipat u kompleks izbjegličkih logora u pustinji El Shatt. U tim logorima su ostali 18 mjeseci, do 1946. godine.

Period od 1945.-1990. je bilo doba stagnacije u svim važnijim djelatnostima života. Cijene otkupa maslina i grožđa određivala je država, zarada od turizma koji je bio tek u povojima sva je odlazila u državnu centralnu banku bivše Jugoslavije – a sve se to i te kako negativno odrazilo na kvalitetu života u Sutivanu.

Turizam je od stjecanja neovisnosti uz maslinarstvo najznačajnija gospodarska grana u Sutivanu. On je značajnije zaživio prije devedesetak godina kad je 1927. mještanin, a povratnik iz Bolivije, Ivan Grubšić otvorio hotel „Vesna“ s kapacitetom od 28 kreveta a koji se definitivno zatvorio 2009. godine. Međutim, tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća turizam je doživio pravi procvat.

1929. Sutivan je imao 2464 noćenja, kao treći na otoku iza Supetra i Bola i to mjesto drži i danas. Gradska plaža „Bunta” nekada se zvala „Češka plaža” po najbrojnijim turistima, a u to vrijeme pokrenut je ambiciozni projekt lječilišnog turizma koji nije opstao. Od 1935. godine djeluje i „Društvo za unapređenje turizma” i Stivan ima dva hotela s 42 kreveta. Godine 1939. registrirano je 8605 noćenja. Danas Sutivan ima ukupno 1747 registriranih ležaja i 30 smještajnih jedinica u kampu „Mlin“.